Postavlja se u startu pitanje da li je selektor sa kojim smo prvi put u istoriji ženske košarke otišli na evropsko i svjetsko prvenstvo zaslužio da ode sa klupe reprezentacije? Ovaj portal je do sada podosta pisao već o Loji i ženskoj košarkaškoj reprezentaciji i mišljenje je da je bilo krajnje vrijeme da Goran ode sa klupe. ZAŠTO? Jednostavno zato sto za 5 godina sjedenja na klupi nije nikada napravio TIM i njegova filozofija košarke se svodila isključivo na individualne kvalitete pojedinih košarkašica, u početku Marice Gajić pa kasnije Jonquel Jones i Marice, pa onda samo JJ i na kraju zahvaljujući Courtney Hurt i Melisi Brčaninović u zadnja dva kola kvalifikacija za evropsko prvenstvo protiv Estonije i Švicarske bez Marice i JJ te dvije igračice su nam svojim izvanrednim učinkom donjele odlazak na SP. Kako je nagrađena Melisa na EP svi smo mogli da vidimo svojim očima.
Dakle Lojina statistika nije ni malo impresivna i ona je ukupno 41 utakmica na klupi, 16 pobjeda i 23 poraza od čega je u kontinuitetu zadnjih 10 poraza od pripremne utakmice za SP protiv Francuske. Ne bi toliko ni bolili ti porazi da oni nisu bili sa katastrofalnom koš razikom pa tako kad se sve sabere i oduzme u tih 10 susreta smo gubili u prosjeku sa -34,3 poena po utakmici!!! Od tih 10 utakmica pet je igrala i JJ na svjetskom prvenstvu ali polomljena od WNBA lige sa suludim minutažama od 40 minuta i bez dana priprema sa reprezentacijom jednostavno je pukla.
Na Evropskom prvenstvu prije svjetskog smo postigli izvrstan rezultat a cijena je bila duša i srce ove reprezentacije, Marica Gajić. Marica je dosla na pripreme reprezentacije prije EP tek izašla iz vrlo neugodne povrede koja ju je duže vrijeme udaljila od ekipe iz Španije za koju je igrala. Ali Marica ne bi bila Marica da se nije odazvala i kao i uvijek svim srcem krenula u prvu utakmicu protiv prejake Belgije sa minutažom od nevjerovatnih 37:35 minuta, dok je Melisa koja je njen backup dobila samo ostatak vremena do 40 minuta. Dakle rovitu igračicu je Goran Lojo drilao do krajnjih granica. Nakon toga u utakmici sa Turskom Marica je igrala 38:23 a protiv Slovenije 38:42 da bi protiv Hrvatske odigrala nevjerovatnih 40 minuta i tu je bio kraj jer misic nije izdržao i povreda se obnovila i udaljila je već evo drugu godinu sa parketa. Nešto se Marica kao oporavila i otišla na SP i na treningu prije prve utakmice samo ponovo obnovila povredu i vratila se u BiH. Dakle sve na EP se svodilo na Maricu i JJ pored još 10 igračica. JJ je imala sličnu minutažu bez da se pošteno oporavi i bez backupa na klupi.
Čitave pripreme za SP smo prošli bez JJ i Lojo nije bio u stanju da napravi niti jednu kvalitetnu akciju sa tom ekipom bez JJ. Kad ode na klupu premorena JJ naše igračice su izgledale pogubljeno i odatle su i prestrašne koš razlike za naše protivnice. Doduše ni ostali dio naše klupe nema nikakve reference da bi mogao da vodi reprezentaciju jer Šećerović je dobar momak i dobar trener za okvire BiH i tu je kraj.
I lagano jednoj po jednoj igračici je pucao film. Još davno su od reprezentacije odustale sestre Zubac i Loji nije padalo na pamet da rješi spor sa njima, pa onda Melisa na Evropskog je rekla da više neće igrati dok je Lojo na klupi jer ju je ponizio na EP, a onda nakon DEBAKLA na SP otišla je JJ jer niko pametan ne vidi drugi razlog osim izrabljivanja košarkašice bez trunke timskog igranja. Kad kažem timsko igranje najbolji primjer je naša muška reprezentacija protiv Francuske i Slovenije gdje je naših 6 igrača imalo približno istu minutažu a to je oko 30 minuta dok su ostali igrali oko 10. Nikolina Delić (27), Miljana Džombeta (29), Nikolina Elez (28) i Matea Tavić (31) su rekle zbogom reprezentaciji. Kad pogledate godine igračica vidite da su osim Tavićke sve u najboljim godinama i velikim iskustvom.
Dalje Lojo nije nikakav stručnjak a to je pokazao i prošle godine u Junu kad je potpisao ugovor sa češkom Slovankom i nakon ekspresna 4 poraza za redom dobio otkaz. Takođe sam dolazak na klupu reprezentacije Loje a o čemu je pisao ovaj portal je bio protkan raznoraznim podmetanjima noge puno kvalitetnijem i priznatijem treneru Elmedinu Omaniću. Mahala je tada odradila svoj posao onako kako ona to zna na čelu sa Čolanom, Bukvom i još nekim ljudima iz saveza.
I na kraju svi smo očekivali od naše najkvalitetnije i najpoznatije košarkašice svih vremena Raze Mujanović puno veći uticaj na klupu i na samog Loju međutim to je izostalo jer Raza je morala da zna šta znači za rovitog igrača igrati 40 minuta i šta znači timska igra jer Jedinstvo je stigno na vrh Evrope sa takvom igrom pod palicom nedavno preminulog velikog košarkaškog maga Mikoja Vukovića. Međutim Raza je ćutala jer je i ona bila vjerovatno ili pod nečijim pritsikom ili dio te ekipe u negatovnom smislu. Dovela nam je kao pojačanje igračicu koja je za 4 utakmice postigla 8 poena, Jovanu Mandić. Playa nam igra Nikolina Knežević Delić koja jednostavno to nije i ne može to igrati jer nema snagu, konstituciju i posebno brzinu za kvalitetnog playa.
Dakle Goran Lojo je trebao i morao da ode sa klupe jer je reprezentacija doživjela sunovrat prije svega zahvaljujući njemu i njegovom vodjenju ekipe koja šponovit ći nikada nije postala TIM nego ekipa pojedinaca. I Srbija je imala smjenu generacija pa i dalje su u vrhu evropske kosarke jer na klupi imaju ženu koja se i te kako razumije u košarku i koja je od koga imala da nauči sve o košarci.
Šta imamo umjesto Loje? Imamo kako sam pisao Elmedina Omanića koji je u Poljskoj napravio veliku trenersku karijeru u ženskoj košarci. Jedini je bh. trener koji je vodio ženski košarkaški klub tri sezone u Euroligi te pobijedio tadašnjeg prvaka Evrope, igrao eliminacijsku fazu Eurolige i Eurokupa, koji je stvorio veliko ime u Poljskoj i bio kandidat za selektora tamošnje reprezentacije te trener koji je vodio veliki broj najboljih evropskih košarkašica. Imamo Silvu Mirvić koja se trenerskim poslom bavi u Francuskoj, imamo Vesnu Bajkušu, Maru Lakić sve legenda do legende BH ženske košarke. Ima tu sigurno jos kvalitetnih imena i što prije se mora postaviti novi selektor i napraviti veliko skautiranje po Evropi prije svega za visokom igračicom i za playom. Naravo pokušati razgovarati sa svim našim košarkašicama koje sad nisu u selekciji i krenuti ponovo ka vrhu.
