Jedan kratak osvrt na tek završeno juniorsko evropsko prvenstvo u košarci u obe kategorije i po mom skromnom mišljenju popriličan neeuspjeh naše reprezentacije (juniorke još uvijek igraju ali je samo pitanje sa koliko razlike ćemo gubiti utakmice).
Ali da krenemo od objektivnih okolnosti koje kažu da je naša reprezentativna omladinska košarka bila nestala za vrijeme Corone što znači da su naši juniori igrali zadnji put evropsko prvenstvo 2019 godine dok su ostale ekipe igrale po nekim chalenger takmičenjima. Takođe što je bitno naglasiti u svakom tekstu je to da NAŠA DRŽAVA MRZI NAŠU DJECU ILI BOLJE REČENO POLITIČARI (ČAST IZUZECIMA) pa se za sport izdvajaju na nivou države minorna sredstva što i ne čudi kada se zna da je na čelu ministarstva koje dijeli poticaje kadar HDZ-a Ankica Gudeljević i da je na čelu ministarstva finansija opet kadar HDZ-a Vjekoslav Bevanda. Nadam se da će puno Neretve i Miljacke proteći dok opet budu na čelu ovih ministarstava.
E sad onaj čisti sportski dio kaže iz moga ugla da smo imali igrački potentnu reprezentaciju da uzmemo jedno od prva tri mjesta i odemo u Diviziju A ali kao što sport ubija politika tako i sport ubija biranje selektora po nacionalnom kluču i umjesto da nam djecu vode naše sportske legende vode ih nekakvi priučeni košarkaški anonimusi. Slobodan Kecman je po meni kriv za sva tri poraza a ponašanje prema igračima mu je za posmatranja jer da bi glumio Obradovica ili bilo kojeg trenera koji na klupi i u igri viče na svoje igrače iza sebe moraš imati odličnu košarkašku istoriju a ja za Kecmana u životu nisam čuo osim da je vodio omladince Igokee.
Svojim totalno nejasnim držanjem na klupi beskonačno dugo dva naša najbolja igrača Trnke i Mulića svaku našu utakmicu je doveo do borbe za pobjedu do zadnje sekunde. Pola reprezentacije je zaslužilo dres a druga polovina vrlo teško da ne kažem nikako. U svakom slučaju još jednom uzaludno prokockana prilika za povratakk u A diviziju davajući reprezenetaciju u ruke priučenim selektorima. Igrači moraju da rade još puno u kubovima i da nauče da daju čiste zicere.
U slučaju juniorki situacija je obratna i ako je ono materijal koji sutra treba da popunjava A reprezentaciju onda smo u gadnim problemima.
Gledao sam košarku, igrao sam košarku, bio sam i košarkaški trener ali ovakav raskoš netalenta još nisam vidio. Pa ove djevojke ne znaju izvesti loptu ispod koša a kamo li šta ozbiljnije i za to nije kriva selektorka Svitlica koja je prosla sve selekcije Bosne i Hercegovine i koja se dokazala i kao trener izvrsne ekipe Orlova iz Banja Luke, nego katastrofalan rad u klubovima raznoraznih DIF-ovaca koji u životu nisu odigrali sekundu utakmice ili ne daj bože uboli neku tricu. Doduše i kod većine muških su polaganja i ziceri čista nauka ali ove djevojke zaista ne zam ko trenira. Izgubiti 80 razlike je nacionalna sramota i sve više sam siguran da se i igrači u reprezentacije zovu po nacionalnom ključu.
Sve u svemu jad i čemer i nadam se da će naše kadetske reprezentacije koliko toliko osvjetlati košarkaški obraz naše zemlje.
