Svi smo mi danas nerealno priželjkivali da Crna Gora izgubi protiv Češke a niko od nas nije realno razmišljao možemo li sa ovim sastavom dobiti Mađarsku u gostima. E pa eto kada smo god zavisili o drugima bili smo donji ali takvi smo bili i kada smo zavisli i o sami sebi. Dakle izgubili smo od Mađarske 85-75 dok je Crna Gora lagano dobila Češku sa 18 razlike i doviđenja svjetsko prvenstvo.
Prvo poluvrijeme utakmice je i davalo neke nade međutim svaku utakmicu se ponavljaju jedne te iste greške koje su svojstvene u omladinskim selekcijama a nikako u seniorskim. Osim Robersona BiH nema ni jednog ozbiljnijeg šutera u rosteru. Svi oni mogu pogoditi tricu ali ne mogu dvije za redom a to rade šuteri. Dakle kad izađe Roberson sve ide silom. Loptu prevodi ko stigne i ko je uhvati ispod koša a većina se zalete ko atletičari i onda istu prodaju u ruke protivniku. Što se tiče igara naših centara pa mi kad ne igra Nurkić i nemamo klasičnog centra i recimo večeras Vrabac skupi isto skokova kao i Kamenjaš. Kad ne igra Musa mi nemamo igrača koji zna ući pod koš i poentirati ili asistirati nekome. Donekle to radi Gegić ali neubjedljivo i Atić puno bolje ali njega je prekrižio Bećiragić i on Bećiragića.
Mi smo odlazak na svjetsko prvenstvo prekrižili onoga dana kada smo u Podgorici pod dojmovima unutarnjih sukoba iz Estonije razvaljeni od Crne Gore. Na žalost to neće nikada Bećiragić priznati, ali tad je pukla tikva između Sulejmanovića i Bećiragića. Atić je samo vjerovatno stao uz Emira mada je napravio glupost i ako je stao trebao je to javno da kaže a ne da ga vadi Ražnatović pa ga još više utopi.
Ma koliko sam bio za Adisa Bećiragića smatram da nakon ovoga sukoba on više nije dobra varijanta jer nama su važniji Emir i Edin nego Bećiragić. Na žalost i u muškoj reprezenatcije se dogodilo vrlo slično kao i u ženskoj gdje su se selektori malo previše nafurali a podršku im dali potpuno isti ljudi na čelu sa sekretarom Čolanom. Lojo se srećom odstupio a nadam se da će ubrzo i Čolan mađutim ovaj savez kao i svi sportski savezi u BiH moraju biti očišćeni od nacionalističkog smeća i predstavnika stranaka na vlasti a pogotovo onih koji kontinuirano podmeću nogu BH sportu.
Ono što je najvažnije je rješiti finansiranje reprezentativnog sporta prije svega sa nivoa države a onda špo vertikali na nižim nivoima. Svi nivoi vlasti moraju podržavati naše vrhunske sportiste i naši sportsiti na takmičenja trebaju da idu sa smo jednim razmišljanjem u glavi a to je rezultat.
