Sinoć je naša reprezentacija u prepunom tuzlanskom Mejdanu pobjedila reprezentaciju Crne Gore sa rezultatom 74:68. Dakle daleko od one koš razlike o kojoj smo maštali od 20 koševa razile koja bi nam osigurala da sami odlučujemo o sebi. Ovako da bi prošli na svjetsko prvenstvo mi moramo pobjediti Mađarsku u gostima a Crna Gora mora izgubiti kući od odlične reprezentacije Češke što morate priznati da je ipak poprilično nerealno mada….
Sinoćnja utakmica je odigrana u prekrasnom ambijentu, predivnom raspoloženju i pravoj prijateljskoj atmosferi između dvije reprezentacije i na terenu i na tribinama. Ponovo smo pokazali da cijenimo svaku prijateljsku namjeru naših komšija i da ćemo svakome ko nas poštuje biti izvanredni domaćini i pokazati makismalnu gostoljubivost. To su ponovo sinoć osjetili navijaći Crne Gore koji su pri ulasku u dvoranu počašćeni velikim pljeskom.
Sama utakmica teška ko tucči odlična za kvalitetno gubljenje živaca. Standardne početnicke greške koje prate našu ekipu, silovanje lopte, nezagrađivanje protivničkih igrača, nerezonski šutevi u petoj sekundi napada, promašeni ziceri i opet na kraju pobjeda! A Adis ponavlja jednu te istu stvar iz utakmice u utakmicu a to je protivnička ekipa nas nadskače a on drži na klupi najboljeg centra naše domaće lige Ismeta Sejfića kao da igramo protiv Reala. Pa majku mu može odigrati 2-3 minuta sve da je na nivou kadeta da bi se drugi centri spasili od ličnih grešaka i predahnuli koju minutu. 4 igraca na klupi bez minutaže je zaista previše za našu ionako pretanak roster i reprezentaciju koja je ostala radi selektorovih mušica svakako bez dva nenormalno važna igraca, Emira Sulejmanovića i Adina Atića. Mada sad možda Adis likuje ali sa Emirom i Atićem ovo mogla da bude i ozbiljnija pobjeda od ovih 6 razlike a ovako je samo pobeda koja je naravno vrijedna i ostavlja nas u nekim teoretskim šansama za prolaz.
Amar Gegić definitivno izrasta u odličnog igrača sa izuzetnim fizičkim performansama. Kamenjaš i pored 10 skokova nije bio ni blizu nivoa koji je recimo pokazao protiv Francuske. Halilović sa slomljenim rebrom, stisnutim zubima i OGROMNIH 16 poena i 6 skokova, kapitenski nema šta da se priča. Roberson je pokazao zašto je tu ali je problem što nema zamjenu ili ipak ima ali Adis ne dozvoljava Čampari ni minimum da pokaže da li može ili ne biti minimalni backup Robersonu koju minutu. Stariji Delalić je jako fino iskoristio rolu sa jednom tricom i jednim odličnim ulazom pod koš a Lazić poprilično tanak sa užasnim šutem za tricu od 1/6. Vrabac po običaju jako težak u napadu za gledat ali je zato VELIKI borac u odbrani i u napadu i vjerovatno naš najbolji odbrambeni igrač. Penava takođe večeras vrlo limitiran nastup. Adis je vrlo loše vodio večeras utakmicu i nije iskoristio sve resurse pametno koje je imao. Ponavljamo Sejfić je teški centar i večeras je i te kako imao mjesta za koji minuticu. Kad je valjao Duletu Vujoševiću kao backup ne vidim zašto ne bi valjao i ni puno limitiranijem selektoru Adisu Bećiragiću.
E sad malo o sagi sa Sulejmanovićem i Atićem. Kako smo saznali iz veoma pouzdanih izvora sve je to počelo na pripremnom turniru prije EP u Estoniji kada smo se spremali za povratak kući. Nurkiću je prahnulo sa ugovorom od 70 miliona da iznajmi privatni avion i kada je avion došao u njemu nije bilo mjesta za sve i Adis je odlučio da jedni idu sa Nurkićem uključujući i njega a drugi redovnim prevozom na šta se pobunio Emir postavljajući pitanje selektoru “Da li su oni tim”? Ako su tim onda trebaju tako i da se ponašaju i da zajedno putuju i imaju iste privilegije. Bećiragiću se to nije svidjelo i od tada je počeo taj loš odnos prema Emiru koji je eskalirao veoma bezobrazno od Bećiragića na Evropskom prvenstvu gdje je minutažu davao Emiru minimalno bez obzira što vaj sjajni dečko igra najjaču ligu Evrope i u ekipi Bilbao igra 20 minuta u prossjeku, postiže 6,4 koševa, ima 5,2 skokova i jednu asistenciju po utakmici. Dakle pored Muse i Nurkića Emir igra u ubjedljivo najjačoj ligi od svih naših igrača.
Što se tie Atića i i izjave njegovog menadžera Ražnatovića postoji nesklad u datumima jer Atić jeste zaista bio povrijeđen od 23.11 – 18.12 ali naša reprezentacija je igrala 11 i 14.11 tako da se nešto ne slaže. Kako god Bosna i Hercegovina je mala zemlja sa izuzetno malim fondom dobrih igrača i ovakve stvari ne smiju da se dešavaju nikako. Takođe selektori trebaju da poštuju igrače maksimalno i njihove kvalitete jer neće te niko dovesti u Španiju da igraš ako si prosječan igrač.
Na kraju da ponovomo da nam ova pobjeda daje kakvu takvu nadu jer ako je netko jučer gledaoutakmicu Česke mogao je vidjeti da nije ni malo naivna ekipa i izgledaju puno jace i od nas i od CG u ovim rosterima iako su ih naravno Francuzi razmontirali. Naravno mi MORAMO dobiti Madjarsku a CG MORA izgubiiti od Ceske i mi smo na SVJETSKOM PRVENSTVU.
Crvena jabuka pjeva “Sanjati ne mozes mi to uskratiti….“!!!! Idemo mi dobiti pa sta bude bude!!!