I tako to ide kod nas u sportu. Imaš katastrofalne rezultate, da ne kažem ponižavajuće, u 8 zadnjih utakmica poraze sa prosječnom koš razlikom od -40 a naš bajni selektor ženske košarkaške reprezentacije ni ne pomisli da bi bilo ljudski, sportski da makar iz šale ponudi svoju ostavku. Jučer nakon ispadanja Belgije sa svjetskog prvenstva u fudbalu selektor te iste reprezentacije je ponio momentalno ostavku a naš Goran Lojo misli očito da je ženska košarkaška reprezentacija njegova vlastita prćija. Ali kako je došao na poziciju selektora uopšte i ne čudi što se tako ponaša. Na žalost podršku mu više nego očito daje i naša najbolja košarkašica svih vremena Razija Mujanović koja je članica košarkaške kuće slavnih ali i koja je kako se pričalo po košarkaškim krugovima svojevremeno još dok je bila igračica i te kako znala naplatiti svoje igranje u reprezentaciji Bosne i Hercegovine raznoraznim uslovljavanjima što odlično znaju prvi predsjednik košarkaškog saveza Ejup Ganić i dugogodišnji bivši član Upravnog odbora Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine i član odbora Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) Mirsad Đonlagić. Kako kažu stan u Sarajevu je bio jedan od tih uslova! Takođe i njene nekadašnje kolegice iz reprezentacije sa selektorom Sulejmanom Begovićem su imale problema sa Razinim ponašanjem recimo pred evropsko prvenstvo 1999 godine kada se nije pojavila na aerodromu! Tako da i ovo pismo Raze koje je objavila ima i istine i neistine a neistina je recimo ovo oko opreme jer postoji dokaz potpisan njenom rukom da je oprema zadužena i tu je Čolan u pravu.
Ali da krenemo redom od te 2017 i izbora selektora košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine gdje se prijavio Lojo kao totalni košarkaški anonimus koji je čitav život vodio svoj vlastiti klub KK Play Off a koji je nakog odlaska Loje preuzeo njegov pomoćnik Armin Šećerović. Goran Lojo rođen je 2. avgusta 1976. godine. Za selektora ženske seniorske reprezentacije BiH izabran je 28. septembra 2017. Do tada je uspješno vodio žensku juniorsku reprezentaciju BiH, s kojom je izborio plasman u A-diviziju. Također je bio trener prvaka BiH, sarajevskog Play off-a, s kojim je osvojio i prvenstvo i Kup BiH. Dakle CV vrlo vrlo tanak za selektorsko mjesto.
Sa druge strane smo imali Elmedina Omanića koje je u ženskoj košarci od 2004 godine, koji je jedini bh. trener koji je vodio ženski košarkaški klub tri sezone u Euroligi te pobijedio tadašnjeg prvaka Evrope, igrao eliminacijsku fazu Eurolige i Eurokupa, koji je stvorio veliko ime u Poljskoj i bio kandidat za selektora tamošnje reprezentacije te trener koji je vodio veliki broj najboljih evropskih košarkašica. Predao je svoju kandidaturu i četverogodišnji projekt za koji je po svoj prilici Lojo predstavio da je njegov nakon što je šibicarski određen izbor novog selektora u kojem su vodeću ulogu odigrali Sejo Bukva koji je usput rekao da ga savršeno ne interesuje ženska reprezentacija, zatim Čolan koji je također lobirao protiv Omanića dok je kako kažu Đonlagić izašao jer je dobio nagon za povraćanjem radi sve te lakrdije. Trener bh. prvaka Igokee, Dragan Bajić je naveo da se na njega ne može izvršiti pritisak niti lobirati, već da je na osnovu analize zaključio da je Elmedin Omanić najbolje rješenje za selektora. Dakle Lojo nije izabran radi kvaliteta, dobrog CV-a, programa kojeg sigurno nije dostavio ni približno dobrog kao Omanić nego čistim mahalanjem u kojem je stajao iznad glave uposlenika Saveza u kancelariji KSBiH i čitao mejlove kako je ko glasao. Koliko je Lojo dobar trener pokazao je i njegov zadnji posao u češkoj Slovanki MB gdje je nakon dva mjeseca kako kaže dao otkaz, a najvjerovatniji razlog je bio njegov skor od 0:4. Kako ode tako klub dobi odmah sljedeću utakmicu!
Idemo sada do famozne Jonquel Jones i priče da je nju doveo Lojo što je još jedna laž jer upravo prvi kontakt sa njenim menadžerom Borisom Lelchitskim je napravio Elmedin Omanić pa je taj kontakt proslijedio Harunu Mahmutoviću. Tako da se Lojo opet kiti tuđim perjem jer on nema ni u blizu takav imidž da bi mogao da priča sa tadašnjim menadžerom JJ. Elem JJ je došla da igra u reprezentaciju Bosne i Hercegovine misleći da se u toj reprezentaciji igra košarka kao kolektivni sport a ne da se sav teret strovali njoj na leđa i Marici Gajić. Naravno kad tad takva ljubav je morala pući jer “stručnjak” Lojo sa Razom na čelu nije na pripremama uspio da uigra ni jednu jedinu akciju bez JJ što je dovelo do prave katastrofe na svjetskom prvenstvu jer Jonquel je došla slomljena igranjem utakmica WNBA a mi jednostavno nismo bili spremni na to jer imamo amatera na klupi a ne košarkaškog stručnjaka koji je u stanju da ostale igračice pripremi za svjetsko prvenstvo. Prije toga na Evropskom prvenstvu takvim vođenjem ekipe polomio je srce i dušu naše reprezentacije Maricu Gajić koja se nikada nije opravila poslije. Prije toga iz samo njemu znanih razloga zgadio je reprezentaciju sestrama Zubac i na kraju i našoj najperspektivnoj igračici Melisi Brčaninović.
I sad kao kec na desetku Raza nam dovede kao pojačanje na centru igračicu iz Hrvatske Jovanu Mandić koja je u dvije utakmice odigrala 18 minuta, dala 4 koša i napravila čitavih 5 skokova. Ako je to pojačanje onda je Raza fulila profesiju. Više skokova u dvije utakmice je napravila Nikolina Knežević.
Ali prije svih ovih blamaža naše A reprezentacije, za koju će mnogi reći da je ušla među 12 najboljih na svijetu, što je tačno ali treba jasno postaviti i kako je došla i zahvaljujući kome, odličan uvod šta nas čeka u ženskoj košarci su bila takmičenja u omladinskoj konkurenciji gdje su recimo naše juniorke izgubile nevjerovatnih 82 razlike od Francuske, 45 razlike od Turske, 50 razlike od Švedske i naravno ispale i B diviziju sa prosječnom koš razlikom od -44!!! Kadetkinje su ostale u B razredu i iz te selekcije bi trebali da dobijemo Lajlu Grace Kahrimanović koja jeste veliki talenat i živi u USA.Na klupi je sjedila bivša odlična košarkašica Dragana Svitlica i jednostavno to je pokazatelj da nema rada u klubovima sa omladinskim selekcijama.
Na žalost kod nas ne postoji U21 selekcija ni u muškoj ni u ženskoj konkurenciji koja bi trebala da bude zadnja stepenica prema A selekciji. Muške selekcije su prošle nešto bolje od ženskih ali su obe i juniorska i kadetska u diviziji B gdje su zauzele 6 mjesto. Ne zaboravite jednu činjenicu da su za vrijeme sjedenja na mjestu generalnog sekretara Haruna Mahmutovića sve naše selekcije igrale u A divizijama, da smo bili u juniorskoj muškoj konkurenciji četvrti a u kadetskoj prvaci Evrope. Danas iz tih ekipa imamo Musu, Čamparu, Gegića, Atića, Penavu, Memića, Durmu. Naše dvije košarkašice Dragana Zubac i Melisa Brčaninović su bile proglašene najboljima na evropskim omladinskim prvenstvima ali ih kod “stručnjaka” Loje nema nigdje.
Dakle za dobrobit BH ženske košarke Lojo bi trebao momentalno da podnese ostavku a za dobrobiti kompletne BH košarke i Čolan zajedno sa kompletnih Upravnim odborom u kojem nema niti jednog košarkaša osim Siniše Kovačevića. Što se tiče omladinskih selekcija treba momentalno prestati sa izborom B/H/S kandidata i dati djecu u ruke stručnim kadrovima a ne samoproglašenim stručnjacima i kvazi-trenerima kao što je Lojo. Pod obavezno mušku kadetsku selekciju dati našem najboljem treneru omladinskih selekcija svih vremena Josipu Pandži i neka ih vodi do U21 što je trebalo uraditi i sa zlatnom ekipom. Za ostale selekcije treba uzeti iskusne trenere sa programima a ne samo zato sto su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Nama treba kontinuitet koji stvara kvalitet a on se ne dobija nacionalnim ispunjavanjem želja. Takođe kao vrstan trener ženske košarke tu je i Zoran Mikeš koji već čitavo desetljeće radi u Rumuniji i konstantno je prvak države, igra FIBA eurocup i dva puta kvalifikacije za Euroligu.
Naravno država treba konačno da rješi finansiranje reprezentativnog sporta što je veoma jednostavno ako postoji želja i da prestanemo napokon da guramo Srbiju i Hrvatsku sa našim sportskim talentima bez kojih tih zemalja u nekim sportovima teško da bi bilo na sportskoj mapi.
