![]()
Nakon izuzetne sezone kada je ovoj zemlji donjela prvo seniorsko zlato u istoriji u plivanju, naša najbolja i najuspješnija plivačica svih vremena Lana Pudar kreće u novi izazov koji se zove SVJETSKO PRVENSTVO U MALIM BAZENIMA – AUSTRALIJA 2022!!!
o kraja godine. Kako se može vidjeti na prijavnim listama za ovo prvenstvo, Lana Pudar je prijavljena u 4 discipline, 50, 100 i 200 metara delfin i 100 metara kraul.Profesor Damir Đedović kaže: „Svakako da je iza nas jedna vrlo duga, naporna ali i vrlo uspješna godina, koju želimo završiti na najbolji način. Poslije nešto dužeg odmora kojeg je Lana imala po završetku prvenstva Europe u Rimu, u novi ciklus priprema krenula je malo kasnije nego li je to bio slučaj prethodnih godina jer joj je odmor bio neophodan. Vrlo smo zadovoljni njenom reakcijom i zalaganjem u prethodnom ciklusu priprema za novu natjecateljsku sezonu. Na ovo prvenstvo idemo da se Lana što bolje predstavi i da još jednom dokaže da pripada u sami vrh svjetskog plivanja. Konkurencija je vrhunska i iskreno se radujemo ovom prvenstvu i nadamo se lijepom završetku o
ve godine. Ono što možemo obećati je da će Lana dati sve od sebe da svoju državu predstavi u najboljem svijetlu, a plasman u finale svjetskog prvenstvo je nešto čemu ćemo svakako težiti.“
![]()
I tako to ide kod nas u sportu. Imaš katastrofalne rezultate, da ne kažem ponižavajuće, u 8 zadnjih utakmica poraze sa prosječnom koš razlikom od -40 a naš bajni selektor ženske košarkaške reprezentacije ni ne pomisli da bi bilo ljudski, sportski da makar iz šale ponudi svoju ostavku. Jučer nakon ispadanja Belgije sa svjetskog prvenstva u fudbalu selektor te iste reprezentacije je ponio momentalno ostavku a naš Goran Lojo misli očito da je ženska košarkaška reprezentacija njegova vlastita prćija. Ali kako je došao na poziciju selektora uopšte i ne čudi što se tako ponaša. Na žalost podršku mu više nego očito daje i naša najbolja košarkašica svih vremena Razija Mujanović koja je članica košarkaške kuće slavnih ali i koja je kako se pričalo po košarkaškim krugovima svojevremeno još dok je bila igračica i te kako znala naplatiti svoje igranje u reprezentaciji Bosne i Hercegovine raznoraznim uslovljavanjima što odlično znaju prvi predsjednik košarkaškog saveza Ejup Ganić i dugogodišnji bivši član Upravnog odbora Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine i član odbora Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) Mirsad Đonlagić. Kako kažu stan u Sarajevu je bio jedan od tih uslova! Takođe i njene nekadašnje kolegice iz reprezentacije sa selektorom Sulejmanom Begovićem su imale problema sa Razinim ponašanjem recimo pred evropsko prvenstvo 1999 godine kada se nije pojavila na aerodromu! Tako da i ovo pismo Raze koje je objavila ima i istine i neistine a neistina je recimo ovo oko opreme jer postoji dokaz potpisan njenom rukom da je oprema zadužena i tu je Čolan u pravu.
Ali da krenemo redom od te 2017 i izbora selektora košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine gdje se prijavio Lojo kao totalni košarkaški anonimus koji je čitav život vodio svoj vlastiti klub KK Play Off a koji je nakog odlaska Loje preuzeo njegov pomoćnik Armin Šećerović. Goran Lojo rođen je 2. avgusta 1976. godine. Za selektora ženske seniorske reprezentacije BiH izabran je 28. septembra 2017. Do tada je uspješno vodio žensku juniorsku reprezentaciju BiH, s kojom je izborio plasman u A-diviziju. Također je bio trener prvaka BiH, sarajevskog Play off-a, s kojim je osvojio i prvenstvo i Kup BiH. Dakle CV vrlo vrlo tanak za selektorsko mjesto.
Sa druge strane smo imali Elmedina Omanića koje je u ženskoj košarci od 2004 godine, koji je jedini bh. trener koji je vodio ženski košarkaški klub tri sezone u Euroligi te pobijedio tadašnjeg prvaka Evrope, igrao eliminacijsku fazu Eurolige i Eurokupa, koji je stvorio veliko ime u Poljskoj i bio kandidat za selektora tamošnje reprezentacije te trener koji je vodio veliki broj najboljih evropskih košarkašica. Predao je svoju kandidaturu i četverogodišnji projekt za koji je po svoj prilici Lojo predstavio da je njegov nakon što je šibicarski određen izbor novog selektora u kojem su vodeću ulogu odigrali Sejo Bukva koji je usput rekao da ga savršeno ne interesuje ženska reprezentacija, zatim Čolan koji je također lobirao protiv Omanića dok je kako kažu Đonlagić izašao jer je dobio nagon za povraćanjem radi sve te lakrdije. Trener bh. prvaka Igokee, Dragan Bajić je naveo da se na njega ne može izvršiti pritisak niti lobirati, već da je na osnovu analize zaključio da je Elmedin Omanić najbolje rješenje za selektora. Dakle Lojo nije izabran radi kvaliteta, dobrog CV-a, programa kojeg sigurno nije dostavio ni približno dobrog kao Omanić nego čistim mahalanjem u kojem je stajao iznad glave uposlenika Saveza u kancelariji KSBiH i čitao mejlove kako je ko glasao. Koliko je Lojo dobar trener pokazao je i njegov zadnji posao u češkoj Slovanki MB gdje je nakon dva mjeseca kako kaže dao otkaz, a najvjerovatniji razlog je bio njegov skor od 0:4. Kako ode tako klub dobi odmah sljedeću utakmicu!
Idemo sada do famozne Jonquel Jones i priče da je nju doveo Lojo što je još jedna laž jer upravo prvi kontakt sa njenim menadžerom Borisom Lelchitskim je napravio Elmedin Omanić pa je taj kontakt proslijedio Harunu Mahmutoviću. Tako da se Lojo opet kiti tuđim perjem jer on nema ni u blizu takav imidž da bi mogao da priča sa tadašnjim menadžerom JJ. Elem JJ je došla da igra u reprezentaciju Bosne i Hercegovine misleći da se u toj reprezentaciji igra košarka kao kolektivni sport a ne da se sav teret strovali njoj na leđa i Marici Gajić. Naravno kad tad takva ljubav je morala pući jer “stručnjak” Lojo sa Razom na čelu nije na pripremama uspio da uigra ni jednu jedinu akciju bez JJ što je dovelo do prave katastrofe na svjetskom prvenstvu jer Jonquel je došla slomljena igranjem utakmica WNBA a mi jednostavno nismo bili spremni na to jer imamo amatera na klupi a ne košarkaškog stručnjaka koji je u stanju da ostale igračice pripremi za svjetsko prvenstvo. Prije toga na Evropskom prvenstvu takvim vođenjem ekipe polomio je srce i dušu naše reprezentacije Maricu Gajić koja se nikada nije opravila poslije. Prije toga iz samo njemu znanih razloga zgadio je reprezentaciju sestrama Zubac i na kraju i našoj najperspektivnoj igračici Melisi Brčaninović.
I sad kao kec na desetku Raza nam dovede kao pojačanje na centru igračicu iz Hrvatske Jovanu Mandić koja je u dvije utakmice odigrala 18 minuta, dala 4 koša i napravila čitavih 5 skokova. Ako je to pojačanje onda je Raza fulila profesiju. Više skokova u dvije utakmice je napravila Nikolina Knežević.
Ali prije svih ovih blamaža naše A reprezentacije, za koju će mnogi reći da je ušla među 12 najboljih na svijetu, što je tačno ali treba jasno postaviti i kako je došla i zahvaljujući kome, odličan uvod šta nas čeka u ženskoj košarci su bila takmičenja u omladinskoj konkurenciji gdje su recimo naše juniorke izgubile nevjerovatnih 82 razlike od Francuske, 45 razlike od Turske, 50 razlike od Švedske i naravno ispale i B diviziju sa prosječnom koš razlikom od -44!!! Kadetkinje su ostale u B razredu i iz te selekcije bi trebali da dobijemo Lajlu Grace Kahrimanović koja jeste veliki talenat i živi u USA.Na klupi je sjedila bivša odlična košarkašica Dragana Svitlica i jednostavno to je pokazatelj da nema rada u klubovima sa omladinskim selekcijama.
Na žalost kod nas ne postoji U21 selekcija ni u muškoj ni u ženskoj konkurenciji koja bi trebala da bude zadnja stepenica prema A selekciji. Muške selekcije su prošle nešto bolje od ženskih ali su obe i juniorska i kadetska u diviziji B gdje su zauzele 6 mjesto. Ne zaboravite jednu činjenicu da su za vrijeme sjedenja na mjestu generalnog sekretara Haruna Mahmutovića sve naše selekcije igrale u A divizijama, da smo bili u juniorskoj muškoj konkurenciji četvrti a u kadetskoj prvaci Evrope. Danas iz tih ekipa imamo Musu, Čamparu, Gegića, Atića, Penavu, Memića, Durmu. Naše dvije košarkašice Dragana Zubac i Melisa Brčaninović su bile proglašene najboljima na evropskim omladinskim prvenstvima ali ih kod “stručnjaka” Loje nema nigdje.
Dakle za dobrobit BH ženske košarke Lojo bi trebao momentalno da podnese ostavku a za dobrobiti kompletne BH košarke i Čolan zajedno sa kompletnih Upravnim odborom u kojem nema niti jednog košarkaša osim Siniše Kovačevića. Što se tiče omladinskih selekcija treba momentalno prestati sa izborom B/H/S kandidata i dati djecu u ruke stručnim kadrovima a ne samoproglašenim stručnjacima i kvazi-trenerima kao što je Lojo. Pod obavezno mušku kadetsku selekciju dati našem najboljem treneru omladinskih selekcija svih vremena Josipu Pandži i neka ih vodi do U21 što je trebalo uraditi i sa zlatnom ekipom. Za ostale selekcije treba uzeti iskusne trenere sa programima a ne samo zato sto su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Nama treba kontinuitet koji stvara kvalitet a on se ne dobija nacionalnim ispunjavanjem želja. Takođe kao vrstan trener ženske košarke tu je i Zoran Mikeš koji već čitavo desetljeće radi u Rumuniji i konstantno je prvak države, igra FIBA eurocup i dva puta kvalifikacije za Euroligu.
Naravno država treba konačno da rješi finansiranje reprezentativnog sporta što je veoma jednostavno ako postoji želja i da prestanemo napokon da guramo Srbiju i Hrvatsku sa našim sportskim talentima bez kojih tih zemalja u nekim sportovima teško da bi bilo na sportskoj mapi.
![]()
Argumenti su portal koji će nastojati da koliko god je moguće piše o manje popularnim sportovima i da propagira našu sjajnu djecu u sportovima koji baš nisu bliski javnosti. E sad zamislite da u Bosni i Hercegovini postoji jedna porodica od DESET članova, osmero djece, majka i otac, u kojoj su svi VRHUNSKI karatisti. Mogao bi se kladiti da tako nešto ne postoji nigdje na svijetu osim naravno u našoj Bosni i Hercegovini. Poštovana gospodo pišem o porodici Sipović, ocu Zijadu i majci Šejli te djeci Emini, Nejri, Ajli, Edini, Lajli, Rijadu, Armanu i Adijanu. I svi su u karateu, klubu Ipon gdje su treneri njihov otac i njihova majka. Većina su već majstori karatea, osvajači bezbroj državnih, balkanskih, evropskih i svjetskih medalja. Otac Zijad, majstor karatea 7. stepen, bivši reprezentativac, inžinjer građevine, pravnik i estradni umjetnik, a majka Šejla, majstor karatea 2. stepen, licencirana ispitivačica i magistrica sociologije te profesorica u gimnaziji Obala. Dakle dvoje visokoobrayovanih vrhunskih sportista koji podižu osmero prelijepe i uspješne djece
Za svoju djecu kažu da su jedan uigran sportski kolektiv. Sva djeca, pa čak i najmlađi, bave se sportom, te posjeduju crne pojaseve, medalje, prvi su na rang-listama, te su reprezentativci, ali i učesnici međunarodnih i evropskih takmičenja.
Krajem prošle godine, takmičarke Karate kluba Ippon Sarajevo i reprezentativke BiH, tri sestre Sipović – Nejra, Emina i Ajla, na Balkanskom šampionatu za kadete, juniore i mlađe seniore u Rijeci osvojile su četiri medalje. Ove djevojke iz mjeseca u mjesec, iz turnira u turnir, i takmičenja u takmičenje odlaze sa medaljama.
Emina Sipović koja je osvajčica bronzane medalje na svjetskom juniorskom prvenstvu nakon upisa svih bodova je trenutno najbolja juniorka svijeta. Ne samo da je najbolja juniorka svijeta, već i drugoplasirana juniorka svih vremena koju samo 25 bodova dijeli od svjetske prvakinje Ivane Perović iz Srbije. Emina je tokom čitave sezone bilježila sjajne rezultate osvojivši srebrenu medalju na Evropskom prvenstvu za kadete, juniore i U21 u Pragu, zlatnu medalju u Svjetskoj ligi za mlade u Poreču, bronzanu medalju u Svjetskoj ligi za mlade u Limasolu i na kraju, kruna njenih ovogodišnjih uspjeha je bronzana medalja na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u Konyi, kategorija juniorke do 59 kilograma. Emina Sipović je učenica trećeg razreda Prve bošnjačke gimnazije.
Pa poslušajte onda priču o jedinstvenim Sipovićima koju je napravila FACE TV
![]()
Ne zna čovjek iskreno odakle da počne i kako da završi a da ne upotrijebi riječ “STRAŠNO“. Naše košarkašice su došle od ponora do zvijezda i kada su dosegnuli najveći sportsku svjetsku košarkašku smotru poslije olimpijskih igara, počelo je sve da se rasipa kao da je sastavljeno od riže. Ovaj portal je zadnjih mjeseci pisao vrlo detaljno o ženskoj košarkaškoj reprezentaciji, o generalnom sekretaru Ameru Čolanu, o stranačkim jadovima koji sjede u UO KS BiH, o tome kako se sve u ovoj reprezentaciji isključivo svodilo na individualni a ne na timski kvalitet, o tome kako je selektor Goran Lojo samo jedna velika prevara i ništa više i o mnogo još čemu što je dovelo do neviđenog srozavanja ženske košarke Bosne i Hercegovine u rekordnom roku.
Pod izuzetno čudnim okolnostima odjednom smo izgubili pola reprezentacije i fenomenalnu Jonquel Jones koja sigurno nije mislila da će igrati kako se kaže kod nas “za havu” i da će na terenu mijenjati kompletnu petorku do krajnjih granica fizičke izdržljivosti. Izgubili smo po meni najvažniju igračicu naše reprezentacije i fenomenlani igračicu ali i čovjeka Maricu Gajić kojoj želimo svu sreću svijeta u čekanju prinove. Nakon odlaska standardnih do tada reprezentativki sa vrlo skromnim učincima odjednom su opet postale dobre sestre Zubac koje su veći kvalitet od pola reprezentacije koja je igrala na svjetskom prvenstvu ali iz nekog svog razloga selektor Lojo to nije htio da vidi itd itd.
I onda se pojavi PISMO naše najbolje igračice svih vremena Razije Mujanović koja je vrlo opravdano kamenovala Amera Čolana, generalnog sekretara pod nadzorom SDA ali je iz nekog za mene neobjašnjivog razloga preskočila upravo po meni najvećeg krivca za ovakvu igru naše selekcije, selektora Loju. Onda nam se i Lojo obrati sa najšupljom pričom na svijetu kako neće njemu neke interesdžije držati predavanja. Moj Lojo 2017 godine kada su bili izbori za selektora upregnuo si kuntu i pantu da dobiješ to mjesto ispred DOKAZANOG trenera Elvedina Omanića koji je za tebe selektorska institucija po svom CV-u!
Trener koji je vodio klubove u ženskoj Euroligi i igrao eliminacijsku fazu Eurolige i Eurokupa, koji je stvorio veliko ime u Poljskoj i bio kandidat za selektora tamošnje reprezentacije tada je prevaren na najružniji i najodvratniji način i do te mjere da su pojedinci, direktno zainteresirani za poziciju selektora, stajali iznad glave uposlenika Saveza u kancelariji KSBiH i čitali mejlove kako je ko glasao.Jedini je dostavio u savez projekat razvoja seniorske ženske košarkaške reprezentacije za period od 4 godine što Lojo nije mogao ni u mislima jer jednostavno nema pojma sa tom tematikom. Njemu daj dvije zvijezde na parketu i ako one mogu da dovedu do pobjede ovih ostalih 10 su samo cvijeće. Tada je i Dragan Bajić vrlo uspješni i zaista kvalitetan trener Igokee, kao član Stručnog savjeta KS BiH, dao svoj glas za Omanića. Ali ovaj prevarant je na žalost sjeo na klupu na kojoj ga je čupala od početka Marica Gajić i Melisa Brčaninović, pa onda opet Marica i JJ, pa onda u dvije odluččujuće utakmice za plasman na EP ponovo Melisa i Courtney Hurt a sve ostale košarkašice su više manje statirale i imale epizodne uloge.
I sad kad više nema zvijezda koje će ga održavati na klupi pokazuje se da ne postoji NIKAKVA TIMSKA IGRA i od svjetskog prvenstva na kojem je JJ došla sa posljednjim atomima snage naši prosjeci poraza su 30-40 poena razlike.
I MNOGE IGRAČICE ODOŠE ALI GORAN LOJO I AMER ČOLAN SE NE POMJERIŠE KAO NI VEĆINA UPRAVNOG ODBORA KOJI JE NEKI DAN PONOVO REIZABRAN što i ne čudi pošto je većina saveza poklopljena sa pripadnicima SDA, SNSD i HDZ uhljupa. Košarkaše i košarkašice možemo pronaći samo u tragovima. O tome sam pisao na ovome LINKU puno detaljnije.
Na žalost mnogi su i zaboravili totalni sunovrat naše omladinske košarke proteklog ljeta izborom STRANAČKIH selektora. Donekle su jedino zadovoljstvo ove godine priredili naši najbolji košarkaši.
![]()
Dvanaestogodišnja izvrsna plivačica iz Tuzle i plivačkog kluba Zmaj Alpam Zerina Vrabac, nastavila je sa svojim izvrsnim nastupima na plivačkim mitinzima. Ovaj put je bio miting koji je održan u Srbiji i gradu Pančevu pod nazivom “Kup Pančeva“. Zerina je nastupila u četiri discipline: 100 leđno, 100 delfin, 200 delfin i 100 mješovito i pomela i svoju i stariju konkurenciju.
Zerina je 100m leđno plivala 1:11.19 i sa 458 bodova bila najbolja u svim godištima. Zatim je plivala 100m delfin 1:05.72 i sa 573 boda bila još uvjerljivija. Nakon toga na red je došla njena disciplina 200m delfin gdje je otplivala 2:28:32 i sa 524 boda iya sebe ostale takmičarke ostavila po 20 sekundi. I na kraju u disciplini 100m mješovito imala je ukupno drugi rezultat od svih takmičarki ali opet u svom godištu ubjedljivo najbolji te sa rezultatoim 1:11.18 i 500 FINA bodova oko vrata objesila i cetvrto zlato. Dakle četiri trke četiri zlata i pehar za najbolju plivačicu u svom godištu i ya nekih 40’tak bodova joj je izmaklo prvo mjesto za najbolju plivačicu u svim godištima.
Takođe na takmičenju su iz Bosne i Hercegovine učestvovali i plivački klubovi Bosna iz Sarajeva i 22 April iz Banja Luke. Bosna se kući vraća sa 21 osvojenom medaljom a 22 April sa 14. Najuspješniji takmičar kod plivačkog kluba Bosna je Salispahić Affan (2006) sa tri zlata i jednim srebrom te Greljo Džan (2009) sa dva srebra i dva zlata.
Kod 22 Aprila Rističević Viktor (2011) godište je osvojio četiri zlata.

