Sinoć je naša reprezentacija u prepunom tuzlanskom Mejdanu pobjedila reprezentaciju Crne Gore sa rezultatom 74:68. Dakle daleko od one koš razlike o kojoj smo maštali od 20 koševa razile koja bi nam osigurala da sami odlučujemo o sebi. Ovako da bi prošli na svjetsko prvenstvo mi moramo pobjediti Mađarsku u gostima a Crna Gora mora izgubiti kući od odlične reprezentacije Češke što morate priznati da je ipak poprilično nerealno mada….

Sinoćnja utakmica je odigrana u prekrasnom ambijentu, predivnom raspoloženju i pravoj prijateljskoj atmosferi između dvije reprezentacije i na terenu i na tribinama. Ponovo smo pokazali da cijenimo svaku prijateljsku namjeru naših komšija i da ćemo svakome ko nas poštuje biti izvanredni domaćini i pokazati makismalnu gostoljubivost. To su ponovo sinoć osjetili navijaći Crne Gore koji su pri ulasku u dvoranu počašćeni velikim pljeskom.

Sama utakmica teška ko tucči odlična za kvalitetno gubljenje živaca. Standardne početnicke greške koje prate našu ekipu, silovanje lopte, nezagrađivanje protivničkih igrača, nerezonski šutevi u petoj sekundi napada, promašeni ziceri i opet na kraju pobjeda! A Adis ponavlja jednu te istu stvar iz utakmice u utakmicu a to je protivnička ekipa nas nadskače a on drži na klupi najboljeg centra naše domaće lige Ismeta Sejfića kao da igramo protiv Reala. Pa majku mu može odigrati 2-3 minuta sve da je na nivou kadeta da bi se drugi centri spasili od ličnih grešaka i predahnuli koju minutu. 4 igraca na klupi bez minutaže je zaista previše za našu ionako pretanak roster i reprezentaciju koja je ostala radi selektorovih mušica svakako bez dva nenormalno važna igraca, Emira Sulejmanovića i Adina Atića. Mada sad možda Adis likuje ali sa Emirom i Atićem ovo mogla da bude i ozbiljnija pobjeda od ovih 6 razlike a ovako je samo pobeda koja je naravno vrijedna i ostavlja nas u nekim teoretskim šansama za prolaz.

Amar Gegić definitivno izrasta u odličnog igrača sa izuzetnim fizičkim performansama. Kamenjaš i pored 10 skokova nije bio ni blizu nivoa koji je recimo pokazao protiv Francuske. Halilović sa slomljenim rebrom, stisnutim zubima i OGROMNIH 16 poena i 6 skokova, kapitenski nema šta da se priča. Roberson je pokazao zašto je tu ali je problem što nema zamjenu ili ipak ima ali Adis ne dozvoljava Čampari ni minimum da pokaže da li može ili ne biti minimalni backup Robersonu koju minutu. Stariji Delalić je jako fino iskoristio rolu sa jednom tricom i jednim odličnim ulazom pod koš a Lazić poprilično tanak sa užasnim šutem za tricu od 1/6. Vrabac po običaju jako težak u napadu za gledat ali je zato VELIKI borac u odbrani i u napadu i vjerovatno naš najbolji odbrambeni igrač. Penava takođe večeras vrlo limitiran nastup. Adis je vrlo loše vodio večeras utakmicu i nije iskoristio sve resurse pametno koje je imao. Ponavljamo Sejfić je teški centar i večeras je i te kako imao mjesta za koji minuticu. Kad je valjao Duletu Vujoševiću kao backup ne vidim zašto ne bi valjao i ni puno limitiranijem selektoru Adisu Bećiragiću.

E sad malo o sagi sa Sulejmanovićem i Atićem. Kako smo saznali iz veoma pouzdanih izvora sve je to počelo na pripremnom turniru prije EP u Estoniji kada smo se spremali za povratak kući. Nurkiću je prahnulo sa ugovorom od 70 miliona da iznajmi privatni avion i kada je avion došao u njemu nije bilo mjesta za sve i Adis je odlučio da jedni idu sa Nurkićem uključujući i njega a drugi redovnim prevozom na šta se pobunio Emir postavljajući pitanje selektoru “Da li su oni tim”? Ako su tim onda trebaju tako i da se ponašaju i da zajedno putuju i imaju iste privilegije. Bećiragiću se to nije svidjelo i od tada je počeo taj loš odnos prema Emiru koji je eskalirao veoma bezobrazno od Bećiragića na Evropskom prvenstvu gdje je minutažu davao Emiru minimalno bez obzira što vaj sjajni dečko igra najjaču ligu Evrope i u ekipi Bilbao igra 20 minuta u prossjeku, postiže 6,4 koševa, ima 5,2 skokova i jednu asistenciju po utakmici. Dakle pored Muse i Nurkića Emir igra u ubjedljivo najjačoj ligi od svih naših igrača.

Što se tie Atića i i izjave njegovog menadžera Ražnatovića postoji nesklad u datumima jer Atić jeste zaista bio povrijeđen od 23.11 – 18.12 ali naša reprezentacija je igrala 11 i 14.11 tako da se nešto ne slaže. Kako god Bosna i Hercegovina je mala zemlja sa izuzetno malim fondom dobrih igrača i ovakve stvari ne smiju da se dešavaju nikako. Takođe selektori trebaju da poštuju igrače maksimalno i njihove kvalitete jer neće te niko dovesti u Španiju da igraš ako si prosječan igrač.

Na kraju da ponovomo da nam ova pobjeda daje kakvu takvu nadu jer ako je netko jučer gledaoutakmicu Česke mogao je vidjeti da nije ni malo naivna ekipa i izgledaju puno jace i od nas i od CG u ovim rosterima iako su ih naravno Francuzi razmontirali. Naravno mi MORAMO dobiti Madjarsku a CG MORA izgubiiti od Ceske i mi smo na SVJETSKOM PRVENSTVU.

Crvena jabuka pjeva “Sanjati ne mozes mi to uskratiti….“!!!! Idemo mi dobiti pa sta bude bude!!!

Svjedoci smo u zadnih nekoliko godina burnih dešavanja u BH košarci i ono što mi vidimo uglavnom svodi se na utakmice, naše igrače, selektore a oni koji u stvari koče BH košarku i generalno BH sport rijetko kada sjede na klupama. U zadnjih dvije godine imali smo nevjerovatan napredak ženske seniorske košarke i onda njevjerovatan pad te iste sa istim ljudima u glavnim ulogama. O tome je pisao ovaj portal poprilično jasno i bez previše nepoznanica međutim iako se mnogo toga može prepisati i selektoru Loju i team menadžeru Razi gdje je u svoj toj priči savez? Sada kada je ženska košarka zvršila gdje je završila imamo novu sagu ali u muškoj BH košarci oko dva nepozvana igrača Emira Sulejmanovića i Edina Atića.

Pa da krenemo redom….26 Novembra se desila Skupština Košarkaog saveza Bosne iz Hercegovine jer…PAZITE SAD…UO KS BiH je ostao bez dva člana a oba člana su bivši košarkaši. Radi se od BH NBA igraču Mirzi Teletoviću koji je bio i član predsjedništa te Feđi Jovanoviću, bivšem košarkašu reprezentacije i Zenice Čelika koji je vrlo jasno obrazložio zašto je napustio UO a to možete pročitati OVDJE.

Od tada u UO KS BiH je ostao samo jedan jedini KOŠARKAŠ  a to je Siniša Kovačević. Prije nego vam napišemo ko čini novi UO KS BiH reći ćemo ko je npr u UO Košarkaškog saveza Srbije. Na čelu je proslavljeni reprezentativac Predrag Danilović koji je rodjeni sarajlija, zatim Ana Joković poznata srpska košarkašica i desetogodišnja reprezentativka, Nenad Krstić naravno reprezentativac Srbije…ostali su predstavnici košarkaških regija u Srbiji i uspješni privrednici. Generalni sekretar je Zlatko Bolić koji ima igračku karijeru od 1987 do 2009 i to u Vojvodini, Zvezdi, Francuskoj, Grčkoj…..Generalno kroz srbijanski kosarkaški savez su prošle mnoge i mnoge legende srpske muške i ženske košarke i tako je i kod naših zapadnih komšija tj. Hrvatske koja zadnjih godina je baš pala na niske grane.

E sad dolaze na red naši “stručnjaci” koji su nedavno izabrani: Aid Berbić, Adnan Jašarević, Arnel Kalušić, Boris Spasojević, Siniša Kovačević, Mrdić, Vinko Batinić, Dalibor Miloš i Nikica Petrović.

Trenutni predsjednik košarrkaškog saveza Bosne i Hercegovine i član Upravnog odbora je dr. Boris Spasojević, poslanik u Narodnoj skupštini RS-a onoj istoj skupštini koja gleda da zakoči razvoj BiH kako god može i umije. Naravno nećete vjerovati da mu je prebivalište u Laktašima valjda da bi bi bliže svom vođi posšto je naravno visokorangirani član SNSD-a. Čovjek koji je diplomirao u 40-toj vjerovatno kao najstariji student svih univerziteta u Bosni i Hercegovini a doktorirao u 54-toj godini!

Aid Berbić, podpredsjednik nam dolazi iz Tuzle i ordinira što se tiče sportskog angažmana u OKK Sloboda. Nema neku košarkašku karijeru, bio je i direkor VIK-a u Tuzli i predsjednik kluba ali ne znam da li je još uvijek na funkiji. Član je SDP-a i protiv njega se 2002 godine vodio kazneni postupak i kako se može pronaći surfajući po internetu bio osuđen na tri mjeseca zatvora ZBOG NESAVJESNOG RADA U SLUŽBI!

Adnan Jašarević, podpredsjednik i bivši predsjednik Košarkaškog kluba Bosna Royal iz 2014/2015. Nikakav igrački background a on je zamislite došao umjesto jednog zaista velikog košarkaša Mirze Teletovića.

Arnel Kalušić, vrhunski sportista ali u karateu a ne u košarci i ne kontam šta će on uopšte u KS BiH. On treba da bude u upravi karate saveza BiH kao jedan od naših najvećih karatista. Njegov jedini kontakt sa košarkom je taj što mu je supruga košarkašica i što i jedno i drugo imaju veze sa košarkaškim klubom Čelik iz Zenice.

Dalibor Miloš, naaravno iz HDZ-a koji se ruku na srce ne veže za nikakve afere osim da je imao ogromnu želju da smjeni Čovića i postane novi predsjednik HDZ-a.

Vinko Batinić iz Širokog Brijega naravno još jedna HDZ uzdanica i glavni tajnik košarkaškog saveza nečega što ne postoji ni politički ni geografski a zove se Herceg-Bosna. Usput sin Batinića igra za Hrvatsku i sa tim smo sve rekli!

Nikica Petrović je još jedan vjerni izdanak HDZ-a iz Busovače i predsjednik tamnošnjeg kluba. Ova zadnja trojica sa parketom imaju veze samo toliko koliko su kući hodali po parketu.

Dragan Mrdić je takođe novo ime i predsjednik je ŽKK „Leotar 03“ Trebinje a bio je i trener u istoimenom klubu. Ako ukucate pretragu za njegovom košarkaškom karijerom e toga nema.

Siniša Kovačević je JEDINI OZBILJNI KOŠARKAŠ i bivši reprezentativac BiH koji se nalazi u UO KS BiH.

O generalnom sekretaru je suvišno bilo šta više napisati. I na kraju priče dođe generalni sekretar KS BiH, alfa i omega puno toga, čovjek koji nema izgrađeno najosnovnije ponašanje u susretima sa vanjskim svijetom i onima koji su puno više od njega u ovoj državi, SDA perjanica. Podsjetit ću cijeneno čitateljstvo da su za vrijeme bivšeg generalnog sekretara Haruna Mahmutovića sve omladinske selekcije igrale najviše A razrede takmičenja, da su nam kadeti bili prvaci Evrope, da su na juniori bili četvrti u Evropi, da nam je A reprezentacija na Evropskom prvenstvu derala jednu veliku Litvaniju, da su nam selektori bili legendarni Aco Petrović, Duško Ivanović, Dule Vujošević itd itd. Danas su nam sve selekcije jedva obezbjedile opstanak u B divizijama, juniorke iz A divizije su ispale u B diviziju bez i jedne pobjede i sa katastrofalnim rezultatima u kojima su gubile i sa po 80 razlike i da nam selekcije vode selektori birani po nacionalnom ključu dok su za vrijeme Mahmutovića birani naši košarkaški velikani da vode tu djecu. Napravljen je čitav skandal i sa Bosnićem koji je mora se priznati djelovao na našu reprezentaciju ko grom i probudio nas iz neuspjeha. OK ženska selekcija je doživjela neevjerovatan uspjeh prije svega nevjerovatnoh Jonquel Jones sa kojom je prvi kontakt napravio Elemdin Omanić a nisu Lojo ni generalni sekretar. Inače za razliku od većine u savezu generalni sekretar nam se nekada bavio košarkom i završio je karijeru 2004 godine a da budem iskren ja za njega nisam nikada čuo a čitav sam život bio u košarci. Iako je tvrdio naprimjer da Matković ne može igrati za Hrvatsku on igra li igra što znači da savez nije govorio istinu. Generalni sekretar je čovjek koji banuje ljude na FB stranici KS BiH ako drugačije misle ili ne daj bože kritikuju rad saveza ili selektora. Generalni sekretar je čovjek koji naše ambasadore dočekuje u papučama i šorcu kada obilaze naše reprezentatvne selekcije dok su igrači primjereno obučeni.

Pita li se iko ima li u KS BiH ikakv stručni savjet? Na papiru da u stvarnosti ni na mapi.

Ovaj savez treba pod najhitnije komletno raspustiti i u njega uvesti košarkaše a ne stranačke jurišnike, poslušnike, one koji ne žele ovoj zemlji dobo pa automatski ni sportu ove zemlje. U ovom savezu treba da sjede najveća muška i ženska imena BH košarke a ne anonimusi koje su tu postavile stranke. Nama u košarci treba ono što se desilo u fudbalu i treba nam neki novi Švabo da nas vrati tamo gdje nam je mjesto u evropskoj košarci. Ova zemlja je dala prvog prvaka Evrope u košarci iz bivše države, dala je trenere kao što su Tanjević, Pešić, Krehić, Omanić dala je igrače kao što su Delibašić, Radovanović, Varajić, Teletović, Nurkić, Neno Marković, Firić, Lerić koji je jedno vrijeme radio kao dostavljač hljeba u Klasu jer nema pored ovih uhljupa za njega posla u savezu, košarkašice Mujanović, Maru Lakić, Bajkušu, Mirvić….Podsjetiti ću vas ratne 1993. godine, 27. juna, ženska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine zapanjila je svijet trijumfom na Mediteranskim igrama u francuskom Monpeljeu. Selektor Sulejman Begović je uspio okupiti devet igračica, predvođenih legendarnom Razijom Mujanović, sadašnjom članicom Kuće slavnih FIBA. Tu su još bile Mara Lakić, Naida Hot-Sušić, Tima Džebo, Vesna Bajkuša, Silvana Mirvić, Rankica Šarenac, Vera Šarić i Amra Zupčević. 

GDJE SU DANAS U BH KOŠARCI OVE SJAJNE IGRAČICE??

Gdje je sjajna generacija koja je ostvarila najveći uspjeh BH seniorske košarke pod palicim legendarnog Mirze Delibašića u današnjoj košarci Bosne i Hercegovine? Mario Primorac, Samir Avdić, Senad Begović, Gordan Firić, Emir Mutapčić, Emir Halimić, Adis Bećiragić, Ilijas Mašnić i Samir Selesković.

E OVO SU IMENA KOJA TREBA DA SJEDE U SAVEZU A NE OVI KOŠARKAŠKI ANONIMUSI!

Da ne bi unjeli dodatni nemir u našu mušku reprezentaciju nastavak ovoga teksta će biti nakon završenih utakmica jer Adis ne govori punu istinu…….NASTAVLJA SE…..

Postavlja se u startu pitanje da li je selektor sa kojim smo prvi put u istoriji ženske košarke otišli na evropsko i svjetsko prvenstvo zaslužio da ode sa klupe reprezentacije? Ovaj portal je do sada podosta pisao već o Loji i ženskoj košarkaškoj reprezentaciji i mišljenje je da je bilo krajnje vrijeme da Goran ode sa klupe. ZAŠTO? Jednostavno zato sto za 5 godina sjedenja na klupi nije nikada napravio TIM i njegova filozofija košarke se svodila isključivo na individualne kvalitete pojedinih košarkašica, u početku Marice Gajić pa kasnije Jonquel Jones i Marice, pa onda samo JJ i na kraju zahvaljujući Courtney Hurt i Melisi Brčaninović u zadnja dva kola kvalifikacija za evropsko prvenstvo protiv Estonije i Švicarske bez Marice i JJ te dvije igračice su nam svojim izvanrednim učinkom donjele odlazak na SP. Kako je nagrađena Melisa na EP svi smo mogli da vidimo svojim očima.

Dakle Lojina statistika nije ni malo impresivna i ona je ukupno 41 utakmica na klupi, 16 pobjeda i 23 poraza od čega je u kontinuitetu zadnjih 10 poraza od pripremne utakmice za SP protiv Francuske. Ne bi toliko ni bolili ti porazi da oni nisu bili sa katastrofalnom koš razikom pa tako kad se sve sabere i oduzme u tih 10 susreta smo gubili u prosjeku sa -34,3 poena po utakmici!!! Od tih 10 utakmica pet je igrala i JJ na svjetskom prvenstvu ali polomljena od WNBA lige sa suludim minutažama od 40 minuta i bez dana priprema sa reprezentacijom jednostavno je pukla.

Na Evropskom prvenstvu prije svjetskog smo postigli izvrstan rezultat a cijena je bila duša i srce ove reprezentacije, Marica Gajić. Marica je dosla na pripreme reprezentacije prije EP tek izašla iz vrlo neugodne povrede koja ju je duže vrijeme udaljila od ekipe iz Španije za koju je igrala. Ali Marica ne bi bila Marica da se nije odazvala i kao i uvijek svim srcem krenula u prvu utakmicu protiv prejake Belgije sa minutažom od nevjerovatnih 37:35 minuta, dok je Melisa koja je njen backup dobila samo ostatak vremena do 40 minuta. Dakle rovitu igračicu je Goran Lojo drilao do krajnjih granica. Nakon toga u utakmici sa Turskom Marica je igrala 38:23 a protiv Slovenije 38:42 da bi protiv Hrvatske odigrala nevjerovatnih 40 minuta i tu je bio kraj jer misic nije izdržao i povreda se obnovila i udaljila je već evo drugu godinu sa parketa. Nešto se Marica kao oporavila i otišla na SP i na treningu prije prve utakmice samo ponovo obnovila povredu i vratila se u BiH. Dakle sve na EP se svodilo na Maricu i JJ pored još 10 igračica. JJ je imala sličnu minutažu bez da se pošteno oporavi i bez backupa na klupi.

Čitave pripreme za SP smo prošli bez JJ i Lojo nije bio u stanju da napravi niti jednu kvalitetnu akciju sa tom ekipom bez JJ. Kad ode na klupu premorena JJ naše igračice su izgledale pogubljeno i odatle su i prestrašne koš razlike za naše protivnice. Doduše ni ostali dio naše klupe nema nikakve reference da bi mogao da vodi reprezentaciju jer Šećerović je dobar momak i dobar trener za okvire BiH i tu je kraj.

I lagano jednoj po jednoj igračici je pucao film. Još davno su od reprezentacije odustale sestre Zubac i Loji nije padalo na pamet da rješi spor sa njima, pa onda Melisa na Evropskog je rekla da više neće igrati dok je Lojo na klupi jer ju je ponizio na EP, a onda nakon DEBAKLA na SP otišla je JJ jer niko pametan ne vidi drugi razlog osim izrabljivanja košarkašice bez trunke timskog igranja. Kad kažem timsko igranje najbolji primjer je naša muška reprezentacija protiv Francuske i Slovenije gdje je naših 6 igrača imalo približno istu minutažu a to je oko 30 minuta dok su ostali igrali oko 10. Nikolina Delić (27), Miljana Džombeta (29), Nikolina Elez (28) i Matea Tavić (31) su rekle zbogom reprezentaciji. Kad pogledate godine igračica vidite da su osim Tavićke sve u najboljim godinama i velikim iskustvom.

Dalje Lojo nije nikakav stručnjak a to je pokazao i prošle godine u Junu kad je potpisao ugovor sa češkom Slovankom i nakon ekspresna 4 poraza za redom dobio otkaz. Takođe sam dolazak na klupu reprezentacije Loje a o čemu je pisao ovaj portal je bio protkan raznoraznim podmetanjima noge puno kvalitetnijem i priznatijem treneru Elmedinu Omaniću. Mahala je tada odradila svoj posao onako kako ona to zna na čelu sa Čolanom, Bukvom i još nekim ljudima iz saveza.

I na kraju svi smo očekivali od naše najkvalitetnije i najpoznatije košarkašice svih vremena Raze Mujanović puno veći uticaj na klupu i na samog Loju međutim to je izostalo jer Raza je morala da zna šta znači za rovitog igrača igrati 40 minuta i šta znači timska igra jer Jedinstvo je stigno na vrh Evrope sa takvom igrom pod palicom nedavno preminulog velikog košarkaškog maga Mikoja Vukovića. Međutim Raza je ćutala jer je i ona bila vjerovatno ili pod nečijim pritsikom ili dio te ekipe u negatovnom smislu. Dovela nam je kao pojačanje igračicu koja je za 4 utakmice postigla 8 poena, Jovanu Mandić. Playa nam igra Nikolina Knežević Delić koja jednostavno to nije i ne može to igrati jer nema snagu, konstituciju i posebno brzinu za kvalitetnog playa.

Dakle Goran Lojo je trebao i morao da ode sa klupe jer je reprezentacija doživjela sunovrat prije svega zahvaljujući njemu i njegovom vodjenju ekipe koja šponovit ći nikada nije postala TIM nego ekipa pojedinaca. I Srbija je imala smjenu generacija pa i dalje su u vrhu evropske kosarke jer na klupi imaju ženu koja se i te kako razumije u košarku i koja je od koga imala da nauči sve o košarci.

Šta imamo umjesto Loje? Imamo kako sam pisao Elmedina Omanića koji je u Poljskoj napravio veliku trenersku karijeru u ženskoj košarci. Jedini je bh. trener koji je vodio ženski košarkaški klub tri sezone u Euroligi te pobijedio tadašnjeg prvaka Evrope, igrao eliminacijsku fazu Eurolige i Eurokupa, koji je stvorio veliko ime u Poljskoj i bio kandidat za selektora tamošnje reprezentacije te trener koji je vodio veliki broj najboljih evropskih košarkašica. Imamo Silvu Mirvić koja se trenerskim poslom bavi u Francuskoj, imamo Vesnu Bajkušu, Maru Lakić sve legenda do legende BH ženske košarke. Ima tu sigurno jos kvalitetnih imena i što prije se mora postaviti novi selektor i napraviti veliko skautiranje po Evropi prije svega za visokom igračicom i za playom. Naravo pokušati razgovarati sa svim našim košarkašicama koje sad nisu u selekciji i krenuti ponovo ka vrhu.